Vizijom disperznog, modularnog i privremenog hotela vodopad Kravice ima potencijal postati više od destinacije za jednodnevni izlet.
O autorima projekta:
doc. dr. sc. Vedran Ivanković i Marta Međugorac, autori ovog projekta, viziju su počeli razvijati 2015. godine u sklopu rada na diplomskoj radionici Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, iz čega proizlazi ovaj koncept. Vedran Ivanković docent je na Katedri za urbanizam i prostorno planiranje, a Marta Međugorac magistrica je arhitekture i urbanizma.
U Studencima, lokalitetu oko 40 km jugozapadno od Mostara i nedaleko od Ljubuškog te na samo tri kilometra nizvodno od Vitaljine, nalazi se prirodni fenomen slapa Kravice. Nastao je tisućljetnim radom sedronosne rijeke Trebižat. Slojeve sedrenih oblika prekrile su vodene trave, mahovina i lišajevi. Uz slap su nikle konopljika, smokve i topole, a neposrednu okolicu krasi krš s malo autohtone vegetacije poput nara, bijelog vrijeska i kadulje.
Nekadašnji mnogobrojni mlinovi i stupe za valjanje sukna danas ovdje više ne postoje pa je ovaj romantični pejzaž sada jedan od najvažnijih prirodnih područja Bosne i Hercegovine. Visina slapa Kravice iznosi oko 30 metara, a vodeni amfiteatar u njegovu podnožju u najširem je dijelu promjera samo 120 metara. Karakterističan doživljaj svakog posjetitelja zbog vrlo malog vodenog amfiteatra predstavlja osjećaj visine slapa. Taj prostorni osjećaj bio je polazište koncepta za projekt niskog paviljonskog hotela koji bi se uklopio u prirodni ambijent i koji ne zahtijeva nikakve ozbiljnije građevinske zahvate na terenu.
Ovaj lokalitet bi mogao podnijeti samo ograničenu i opreznu intervenciju u prostoru na način da se prirodna flora ne dira, nego dodatno oplodi autohtonim sortama.
Kravice kao prirodni fenomen ovog naizgled šturog, ali prirodom i naslijeđem itekako bogatog područja – Hercegovine – jedan je od najvećih njezinih aduta. Mnogobrojni posjetitelji kojih je oko 200.000 godišnje, privučeni netaknutom prirodom, dolaze iz obližnjih turističkih lokacija poput Dubrovnika i Mostara te svetišta u Međugorju, ali su zakinuti za sadržaje koji bi ih zadržali u srcu Hercegovine. Međutim, vodopad Kravice ima potencijal postati više od destinacije za jednodnevni izlet. Ta je činjenica bila misao vodilja za razvoj koncepta jednog suptilno osmišljenog disperznog hotela koji bi uz minimalnu građevinsku intervenciju na vodi podno slapa i na obalama Trebižata omogućio dulji boravak turista.
Odvodnja otpadnih voda riješila bi se biološkim pročišćivačima spojenima u veći sustav za pročišćavanje.
Prema Prostornom planu uređenja Općine Ljubuški iz 2015. godine, prirodni fenomen slapa Kravice spada u područje posebnih uvjeta korištenja prostora i u obuhvat Regulacijskog plana Kravice. Tvrtka Ecoplan iz Mostara koja je izradila taj plan o lokalitetu navodi da je za privlačenje i zadržavanje posjetitelja potrebno predvidjeti konkretne zahvate u prostoru. Formalnopravno gledano, hotel bi bio na koncesijskom dobru, a za realizaciju bi trebalo urediti pravo iskorištavanja.
Paviljonski hotel visoke kategorije imao bi oko 30-ak smještajnih jedinica koje su planirane u modularnom ortogonalnom rasteru na vodi, zakrenutom prema eliptičnom obruču krune slapa tako da sve sobe imaju pogled na slap, ali da i hotel prema potrebi može davati niz takvih istih, tipskih smještajnih jedinica.
Vođeni idejom čovjekove iskonske intervencije u prirodu i pokušaja da iskoristi njezinu snagu, inspirirani disperzijom nekadašnjih mlinova i stupa za valjanje sukna, osmislili smo koncept paviljonskog hotela visoke kategorije s oko 30-ak smještajnih jedinica. Smještajne jedinice su planirane u modularnom ortogonalnom rasteru na vodi, zakrenutom prema eliptičnom obruču krune slapa tako da sve sobe imaju pogled na slap, ali i da hotel po potrebi može dodavati niz takvih istih, tipskih smještajnih jedinica. Zamislili smo i dvije skupine malih građevina. U jednoj bi se nalazila recepcija s hotelskim foyerom, bar, restoran i paluba s koje se čamcima odlazi u sobe te nešto dalje još jedan restoran s vinskim podrumom ispod vode. U drugoj skupini malih građevina nalazio bi se spa centar s malim zatvorenim bazenom i teretanom.
Za gradnju bi bili korišteni lokalni prirodni materijali – drvo i kamen, a energetski bi paviljoni struju dobivali solarno. Paviljoni bi poput sojenica bili temeljeni na dnu rijeke, a svi drveni dijelovi, u prvom redu svi paviljoni na vodi. bili bi montažni
Do njih bi se dolazilo postojećim putevima kroz šumu. Parkiranje je riješeno izvan najužeg zaštićenog područja slapa i vodotoka pa se do recepcije dolazi posebnim električnim vozilima kojima se ujedno obavlja i opskrba i odvoz otpada. Skladište i servisni prostori zamišljeni su kao ukopane građevine uz recepciju. Za gradnju bi bili korišteni lokalni prirodni materijali – drvo i kamen, a energetski bi paviljoni bili autonomni pasivni – struju bi dobivali solarno. Paviljoni bi poput sojenica bili temeljeni na dnu rijeke, a svi drveni dijelovi – u prvom redu svi paviljoni na vodi – montažni. Mogli bi se u bilo kojem trenutku ukloniti te koristiti na nekoj drugoj lokaciji.
Udaljenost hotela čije su smještajne jedinice “sojenice” od vodopada prve linije smještajnih jedinica tako bi iznosila manje od 30 metara, lociranih prema naravi rijeke Trebižat. Odvodnja otpadnih voda riješila bi se pojedinačnim biološkim pročišćivačima s mikrofiltracijom koji su spojeni u veći sustav za pročišćavanje, a tako pročišćena voda može se upotrijebiti za zalijevanje nasada.
Foto: Boris Kovačev/Hanza Media
AUTOR:Korana Sutlić
Da bi se optimizirala razina buke, primijenjen je tehnički trik iz zrakoplovstva. Sada Chevron mlaznica optimizira strujanje na ispustu – slično kao kod turbine zrakoplova. Ona je zaslužna za stabilnije uvjete strujanja i nižu razinu zvukova bez šumova grgljanja.
